U doba kad je umjetnost nastoji šokirati i privući pažnju Nevena Živić odabire tišinu, intuiciju i meditaciju. Njezine slike nisu samo kompozicije boja i tekstura – one su emocionalne mape trenutka, osjećaja i sjećanja. Umjetnica iz Batine, školovana u Rijeci, u svome radu spaja dva svijeta – slikarstvo i ručni vez – u jedinstven izraz koji jednako poziva na meditaciju koliko i na interpretaciju.
„Inspiracija je u mislima, osjećajima, trenutku, sjećanjima… u bujanju, cvjetanju, rastu i padu“, kaže Nevena u intervjuu za portal Pomalo. Nije to tek popis motiva; to je poetski kompas njezinog stvaralaštva. Upravo iz tih mikroeksplozija svijesti proizlaze slike koje ne šapuću odgovor, već bude pitanje: što je u nama kad gledamo platno?
Njezin umjetnički proces započinje mišlju, često nepozvanom, ali postojanom, izazvanom emocijom ili sjećanjem. Ta misao traži izlaz – najčešće kroz boju. Boje bira intuitivno, bez racionalnog filtriranja, dok se kompozicija gradi u slojevima, kao taloženje vremena. A onda dolazi vez – ručni konac ušiven u platno. Taj čin je dugotrajan, meditativan, usporen. Vez ne samo da daje teksturu, već i značenje. On je fizički trag vremena utkanog u djelo.
Za Živić, konac je više od dekoracije. On simbolizira snagu, povezanost, crtež. „Sve počinje od točke“, kaže, „pa se gradi i spaja i stvara nove priče.“ Na poleđini njezinih radova često se stvara sasvim nova kompozicija – nevidljiva oku publike, ali simbolički snažna. To je podsjetnik na ono što često zaboravljamo: da iza svake slike, kao i iza svakog čovjeka, postoji skrivena priča.
U njezinim riječima, umjetnost ima zadatak probuditi – ali nježno. „Boje imaju moćan utjecaj na našu svijest i energetsko stanje“, govori. Svaka njezina slika vibrira određenom emocijom, ne da bi zadivila, već da bi rezonirala. Kao da se svaka boja i nit obraća promatraču riječima: „Tu sam da te podsjetim na ono što si zaboravio – ili potisnuo.“
Njezina najveća postignuća, tvrdi, nisu nagrade ni prodaje. To su trenuci izlaganja – fizička prisutnost rada pred publikom, razmjena energije, prepoznavanje vibracije. „Postignuće je kada publika osjeti ono što želim prenijeti.“ A upravo to jest ono što njezine slike najčešće čine – ne dominiraju prostorom, nego ga oplemenjuju.
Blokade, priznaje, dolaze i odlaze. Ne bježi od njih, nego ih razumije kao dio procesa. „U redu je odmaknuti se, napraviti pauzu. Meni pomaže priroda, selo, dobra knjiga ili film.“ Taj povratak jednostavnom i zemljanom odražava se i na njezinoj paleti – punoj florealnih nijansi, često apstraktnih ali s jasnim unutarnjim pulsom.
Teme koje se ponavljaju? „Nježnost. Vedrina. Simbolika flore. Vrijednosti života.“ Slike Nevene Živić nisu ni društveno angažirane u klasičnom smislu, ni autoreferencijalne. One su vizualni eseji o svjetlu, o emotivnim stanjima, o krhkosti i povezanosti.
U planu joj je niz izložbi: prva je u Relativnoj galeriji u Rijeci, zatim slijede Omišalj, Rab i Crikvenica. Veseli se svakom koraku, iako, priznaje, stvaralački proces nije bez frustracija. No, upravo te pukotine čine stvaranje stvarnim.
